Brzo čitanje Kids
Na seminaru Brzog čitanja učimo djecu kako usvojiti i strukturirati znanje na nov i njima prilagođen način.
Usvajaju tehnike pomoću kojih će poboljšati svoje učenje, čitanje i pamćenje, te razvijaju vlastitu kreativnost, a učenje postaje zabava.
Brzo čitanje KIDS je namijenjen osnovnoškolcima od 8 do 13 godina. Seminar traje šesnaest sati ( četiri dana ). Program prilagođava osnove Brzog čitanja za djecu kako bi im se olakšalo učenje, čitanje i pamćenje. Seminar je također prilagođen i djeci s disleksijom, disgrafijom i sl.
Klinci će se kroz seminar praktično upoznati sa sljedećim tehnikama:
- Osnovama brzog čitanja
- Mentalnim mapama
- Strategijama učenja i pamćenja
- Motivacijskim tehnikama
- Tehnikama koncentracije i fokusiranja
- Pomoći pri učenju
Termini Brzog čitanja KIDS:
25.01 - 28.01.
Petak od 18:00 - 21:00
Subota od 9:00 - 13:00
Ned od 9:00 - 13:00
Pon od 18:00 - 21:00
01.02. - 04.02.
Petak od 18:00 - 21:00
Subota od 9:00 - 13:00
Ned od 9:00 - 13:00
Pon od 18:00 - 21:00
15.02. - 18.02.
Petak od 18:00 - 21:00
Subota od 9:00 - 13:00
Ned od 9:00 - 13:00
Pon od 18:00 - 21:00
22.02. - 25.02.
Petak od 18:00 - 21:00
Subota od 9:00 - 13:00
Ned od 9:00 - 13:00
Pon od 18:00 - 21:00
Nakon završenog modula Brzo čitanja KIDS vaše dijete ima mogućnost prakticiranja naučenog kroz vikend radionice.
Više informacija na: radionica@creatus-in.com ili na 091 185 5543.
Kreativnost zanemarena u obrazovnom sustavu
Ellen Key u knjizi „Stoljeće djeteta“ piše o sljedećem : „ Stvaranje novog naraštaja treba odgojitelja koji neće savjetovati djetetu da čini ono što i drugi čine, već će se radovati kad uoči da djete odstupa od toga“. U današnjem sustavu obrazovanja na postignuće se gleda kao rezultat na ispitu, dok manjina (u praktičnom djelovanju) teži tome da je postignuće stvoriti „široko obrazovane, sretne i zadovoljne mlade ljude koji su iskoristili svoje potencijale“. Također, činjenica je da školski sustav svojim nastavnim programom i očekivanjima razvija prvenstveno lijevu hemisferu – zaduženu prvenstveno za govor, racionalne operacije i analizu (matematika, pisanje, prirodoslovlje), dok se pažnja pridaje bitno manje razvoju desne hemisfere (prepoznavanje oblika, uzoraka i slika / dakle načinima na koji su stvari povezane, kompozicijama, umjetnošću, percepcijom i maštom). Upravo iz tog razloga, školski odgojno – obrazovni sustav ostavlja razvoj potencijala izvan ravnoteže. Stoga je preporuka da se radi na uravnoteženju (i kompenzaciji dostupnim sredstvima, medijima, aktivnostima), potrebno je da više sustava i institucija surađuje te da se dovede do promjena na razini zakona. Dok se takve promjene ne realiziraju u praktičnom smislu, trebamo voditi računa da djetetu unosimo ravnotežu u njegovo razvijanje i obrazovanje onoliko koliko je u našim rukama.
Koje potencijale može osloboditi kreativnost i zašto je to važno, najprije u mlađoj dobi, a onda odrasloj, kako nam to pomaže?
Kreativnost je stvaralačka sposobnost koja može, ali i ne mora biti osobina. Kreativnost kao stvaralaštvo odnosi se na stvaranje novih i originalnih umjetničkih, tehničkih i znanstvenih tvorevina i kreativnost kao osobina ili skup osobina koje će stvaralaštvo omogućiti, potaknuti i izazvati. Kreativnost nije znanje u didaktičkom sustavu i ne pripada materijalnim zadacima već funkcionalnim. To opet znači kako se kreativnost ne može naučiti već samo uvježbavati, poput sporta. Više treninga omogućava i veće rezultate. Stoga je bitno djetetu stvoriti „obogaćenu“ sredinu, sadržaj koji je zanimljiv, raznolik i poticajan u okolini u kojoj dijete odrasta. Takva sredina djetetu pruža izazove i podiže standarde njegove uspješnosti. Kreativnost kod djece, a i kasnije u odrasloj dobi potiče osobine poput; fleksibilnosti, otvorenosti prema okolini, inicijativnost, rtiginalnost, ustrajnost prilikom rješavanja zadataka i problema, emocinalnu stabilnost te kritičnost.
Darovitost i kreativnost i naglasiti razlike
U potonjem tekstu definirali smo što je kreativnost, darovitost je najlakše pojmiti kada promatramo djete koje darovito, ono je rođeno s neuobičajenom sposobnošću da savlada određeno područje ili područja. Darovite osobe mogu i ne moraju biti kreativne. Darovite osobe koje nisu kreativne u odrasloj dobi postaju stručnjaci. Stručnost nije kreativnost. Stručnjaci ostvaruju visoke rezultate unutar svojeg područja, ali samo kreativne osobe mjenjaju to područje. Da bi ostvarili kreativno postignuće moramo naučiti kako transformirati puku tehničku vještinu u nešto kreativnije u nešto konceptualnije, interpretativnije i originalnije.
Kako pomoći djetetu u učenju?
Škola je počela, mogli bismo reći „na veliko“, a samim time, dolaze i upiti roditelja o pisanju domaćih zadaća i učenju školskog gradiva. Da li da pomažem djetetu u pisanju zadaće? Koliko da mu pomažem? Kako da se odnosim prema njegovim obvezama i koliko da zahtjevam od djeteta?
Paralelno s pitanjima koja si roditelji postavljaju, teško je ne zamijetiti kako djeca školske dobe sve češće nevoljko odlaze u školu, nemotivirani su za učenje i stjecanje novih znanja, često govoreći da je to „glupo“, „nema smisla“ i „učimo nebitne stvari“. Samo nekoliko godina unazad, kada dijete ima 3, 4 godine, njegovim pitanjima nema kraja; dijete je radoznalo, sve ga zanima i nove informacije upija kao spužva. Zbog čega ta silna želja za učenjem prestaje upravo u školskoj dobi?
Vrlo često smo baš mi „odrasli“ dobrim dijelom odgovorni za to - svojim nestrpljivim „poklapanjem“ djetetu nakon njegovog petog pitanja, zbog x opravdanih ili neopravdanih razloga. No, poruka koju dijete na taj način tijekom odrastanja prima jest da je „bolje ne pitati“i da će „ti se smijati ako postavis glupo pitanje“, što i nije „nelogično mišljenje“ jer ako je previše bitnih i zanimljivih pitanja naišlo na nezainteresirani odgovor – ne znam, samim time je polako ubijalo želju za saznjanjima.
No, da bismo sada, u djetetovoj školskoj dobi bolje se snalazili u školskim obvezama, donosimo vam nekoliko korisnih savjeta:
1.Prostor za učenje – Za usvajanje radnih navika, bitno je da dijete ima svoj kutak u kojem će pisati domaću zadaću. Dobro je da piše zadaće na istom mjestu, te da je njegov stol uredan i sistematiziran. U početku mu vi možete pomoći u tome– pomozite mu da spremi knjige na policu (u ladicu), da ima prostor za školski pribor, da organizira vrijeme za učenje i slobodno vrijeme. Dogovorite s djetetom u koje doba dana će pisati domaću zadaću, hoće li to biti odmah nakon škole, nakon kratke pauze, ručka ili igre. Kada to dogovorite, držite se dogovora i osigurajte da dijete nesmetano može pisati zadaću.
2.Jasno objasnite djetetu svoja očekivanja po pitanju učenja – Pri tome, pazite da su to ujedno i realna očekivanja. Dakle, ono što očekujete da dijete postigne, ne bi smjelo biti iznad niti ispod njegovih mogućnosti. U suprotnom, jedino što ćete postići jest gubitak motivacije kod djeteta i moguće frustracije zbog postignutih neuspjeha.
3. Odgovornost je na djetetu – Dijete uči zbog sebe, a ne zbog vas. Tako bi trebalo biti i to je jedino ispravno. Dakako da sa šest godina dijete teško da će percipirati svoju „svijetlu ili propalu budućnost“ jer djeca žive ovdje i sada. No, ono treba s vremenom shvaćati da samo snosi posljedice za svoje ponašanje a upravo ste vi ti koji ćete mu na to ukazivati.
4.Objasnite djetetu zbg čega je učenje važno – Teško je ostati zainteresiran za gradivo ako ne vidimo smisao istog. Pokušajte djetetu dočarati praktičnu vrijednost stečenog gradiva. Ukoliko ne voli određeni predmet ili mu „ne ide“, pomozite mu i dočarajte zanimljiviju stranu istog.
5. Pomognite djetetu da si samo pomogne – Naučite dijete kako da uči; primjerice: pocrtavanje bitnih činjenica, ideja ili detalja, sastavljanje pitanja, sažimanje i prepričavanje istog.
Nemojte učiti umjesto djeteta jer osim što mu šaljete neizrečenu poruku da se ne treba truditi „jer ćete vi to odraditi“, dijete isto tako i čuje „ti nisi sposoban sam to obaviti i ne vjerujem u tebe“. Dijete vas osjeća i samim time ono kako ga vi vidite, automatski djeluje na njegovu sliku o sebi.
Dakako da nećete od prvašića očekivati da sam pripremi knjige za školu, napiše zadaću i nauči pjesmicu napamet, no potičite čim više dijete da samo piše zadaću a potom ga „prekontrolirajte“ ili uskočite u pomoć ako je uistinu potrebno.
6. Pohvalite djetetov trud – Ono što je veoma važno jest da dijete osjeti u vama da uistinu cijenite njegov trud i uložen napor oko učenja i pisanja domaće zadaće. Ocjene ionako proizlaze (uglavnom) iz truda i načina učenja. Osim što dijete treba učiti zbog sebe i svojih znanja i vještina potrebnih za život, također imajte u vidu da ne privlači pažnju pomoću ocjena. Nemojte se fokusirati samo na ocjene. Često roditelji pitaju dijete „kako je bilo u školi?“, misleći prvenstveno na ocjene. Usmjerite se i na djetetov cijeli školski dan, druženja, prijateljstva, eventualne emotivne povrede doživljene tijekom dana. Svijet se ne vrti oko škole, a ne bi ni vaše dijete trebalo.
7. Suradnja s učiteljem/učiteljicom- Unatoč tome što je suradnja na toj relaciji ponekad otežana, pokušajte ostvariti transparentnu, otvorenu komunikaciju već u samom početku. Nastojte doznati što učitelj/ica očekuje od vašeg djeteta, što očekuje od vas te kakve pomake primjećuje u djetetovu znanju, vještinama ili ponašanju.
Ako želite nešto djetetu protumačiti, informirajte se kod učitelja/učiteljice kako to učiniti jer ćete tako izbjeći nesporazum do kojeg može doći ako isti sadržaj vi i učitelj/učiteljica poučavate na dva različita načina.
Odgoj djece danas - veći izazov nego ikad?
Kažu da je danas teži život nego prije. Drugi se pak ne slažu. No ono oko čega se definitivno većina slaže jest da je odgojiti dijete danas mnogo teže no što je bilo prije i to ne tako davno. Zašto bi tome bilo tako? Kapitalizam je učinio svoje, s njim u paru konzumerizam, sve viši standard i zahtjevi življenja. Sve više radimo, sve manje vremena imamo za sebe i bližnje. Navodno se potiče individualizam, no u isto vrijeme, što to znači? Posvećujemo li se više sebi, jesmo li sretniji, zadovoljniji životom? Ili samo više vremena ulažemo u vlastiti posao, a sebe definiramo kroz isti?
A onda, biološki i socijalni sat rade svoje i unatoč tom ludom tempu, osjećamo potrebu za zasnivanjem obitelji. I osnujemo istu. Ni sami možda nismo na čisto što smo, tko smo, možda nam ni odnos s partnerom nije bajan, a tempo života ostaje isti. Dijete odrasta i svakim danom, htjeli mi to ili ne, pod utjecajem je siline podražaja, što pozitivnih, što negativnih. Kao i odrasla osoba koja se nekako naučila štititi, dijete to još nije usvojilo i veoma je lako poskliznuti se i ne biti dočekan, niti na noge, niti na tuđu ruku podrške.
Dani idu, tempo života vodi svoju priču, roditelji se svađaju, razvode, djeca su žrtve nasilja u vrtićima, školama; druga djeca vlastitu nemoć rješavaju tako što druge maltretiraju, teško se koncentriraju, ništa ih ne zanima, neke pak sve zanima. Mnogima je škola preteška, a drugima „prelagana i glupa“. Razlozi ovakvih i mnogih drugih situacija mogu biti brojni i uz cijeli „paket“ u kojem dijete treba naučiti živjeti i preživljavati, normalna je stvar da treba pomoć kako bi sigurnije kročilo prema naprijed.
Upravo stoga, bez panike i straha, s dodatnom dozom staloženosti i znanja, trebamo odgajati dijete, u skladu s kontekstom u kojem je rođen, zajedno sa svim njegovim dobrim i lošim stranama.
Zbog čega su grupne aktivnosti toliko pogodne za rad na samopouzdanju?
S grupnim aktivnostima susrećemo se svakodnevno, neovisno o tome radi li se o obiteljskom druženju, poslovnom timu, školi ili vrtiću, sportskim aktivnostima ili pak nekom drugom obliku tematski organiziranih radionica.
Ovom prilikom nastojat ćemo ukratko prikazati neke od dobrobiti grupnih aktivnosti za samopouzdanje osobe te se osvrnuti na praktične savjete koje i vi možete s vašim djetetom iskoristiti.
Neovisno o tome s kim se i kako aktivnost provodi, cilj je uvijek da se pronađu najugodnije aktivnosti koje će svakom pojedincu osigurati dobrobit (osobni rast i razvoj).
Velika prednost rada u grupi jest u tome što dobivate neposredni feedback i gomilu zabave – istovremeno. Kada se god ljudi okupe kako bi radili ili stvarali nešto, kada imaju iste ciljeve ili zadatke za riješiti, njihovi odnosi se popravljaju automatski. Ideja zajedničkog rada kao grupe utječe na samopouzdanje i sigurnost te svakom članu daje osjećaj pripadnosti.
Dječje samopouzdanje možemo razvijati vrlo efikasno kroz grupne aktivnosti. Potrebno je osigurati okruženje u kojem će se osjećati ugodno, mjesto na kojem se voli družiti i igrati s ostalom djecom i odraslima, a najbolji pokazatelj koliko uživa je upravo direktna povratna informacija - osmijeh na licu.
Ono što je iznimno važno tijekom rada s djecom (i s odraslima) jest davati im riječi pohvale te im jasno obznaniti kada učine nešto dobro. To može zvučati kao:
„Super si to napravio.“
„Ne bismo pobijedili u ovoj igri bez tebe.“
„Brz si/pametan/talentiran.“
„Pokazi mi kako si to učinio.“
„Ponosna sam na tebe.“
Aktivnosti koje potiču samopouzdanje (sport, dramske izvedbe i likovni sadržaji, dobrotvorni rad u zajednici) također potiču razvoj određenih vještina i interesa kod djece i odraslih te im daje pozitivnu povratnu informaciju da su učinili nešto ugodno i korisno. Ljudi koji nauče kako biti dio grupe, kako se ponašati prema drugima te kako komunicirati s različitim ljudima, koristiti će to znanje kako bi poštivali i cijenili ljude i kasnije u životu.
Također, grupne igre pomažu i u oslobađanju stresa. Što ste više uključeni u aktivnost, to se „manjim“ osobni problemi čine. Ostali članovi mogu savjetovati po pitanju određene situacije ili sjetiti se neke ideje koja vam ne bi pala na pamet upravo tako što će iz svoje perspektive sagledati vaš problem i pomoći vam da mislite “van kutije“.
Možemo primijetiti da grupne aktivnosti imaju psihološke, mentalne i emocionalne prednosti.
Navesti ćemo devet tipova grupnih aktivnosti, koje možete provoditi zajedno sa svojim djetetom, a koje često i mi primjenjujemo na našim radionicama.
1. Sudjelovanje u planiranju - prije određene aktivnosti, pitajte dijete kako bi ono provelo istu. Sam proces planiranja može biti vrlo zabavan.
2. Igre za razbibrigu (šah, čovječe ne ljuti se, memory) - bitno je da svi članovi razumiju pravila igre te da se osiguraju pohvale i davanje priznanja djetetovoj pobjedi.
3. Pisanje poezije ili pisanje o svojim snovima/željama - zajedno (u paru, grupi) ili individualno. Čitajte ih zajedno i raspravite o njima.
4. Crtanje autoporteta – čak i ako osjećate da ne posjedujete nikakav talent, učinite to. Biti će uistinu zabavno.
5. Sastavljanje pozitivnih, ohrabrujućih rečenica – možete odabrati nekoliko citata poznatih ličnosti koji su vas se dojmili, ili pak izmisliti vlastite inspirativne rečenice, sastavljajte ih s djetetom i koristite kao motivaciju, ohrabrenje kad zatreba vama ili njemu.
6. Učinite intervju sa svojim partnerom, bratom, sestrom, prijateljem – igrajte uloge, izmišljajte i mijenjajte uloge (tv voditelj i poznati košarkaš/ glumac/ doktor/ dijete....); opustite se i iznenaditi ćete se koliko ćete se zabaviti i detaljnije upoznati.
7. Obucite se kao lik iz crtića - budite superman ili princeza ili bilo tko kime biste voljeli postati. Pustite svoju kreativnost da djeluje. Uistinu može biti zabavno.
8. Izvlačite temu iz kape - svaki član može staviti tri teme u kapu, a teme se mogu odnositi na sve što vas interesira ili što vam se čini da bi druge moglo zanimati. (npr. osobni razvoj, dijete, utrke automobila, društvene igre...); bitno je osigurati dogovor da neovisno o temi koja je odabrana, svi sudionici sudjeluju. Bilo bi dobro da postoji određeni vremenski razmak kada svaki član može birati temu iz kape. U tom međuperiodu, ostali članovi mogu napraviti malo istraživanje o svojim temama koje su predložili.
9. Budite spontani - posljednje, no možda najvažnije, budite ono što jeste i pustite dijete u sebi da uživa u zajedničkom druženju